Baza projekata

Detalji projekta<< Pretraživanje


Naziv projekta:
Uloga oksidativnog stresa i opiorfina u temporomandibularnim poremećajima


Voditelj:Vrsta natječaja:
Iva AlajbegIP

Rok:Šifra:Akronim:Trajanje:Status:Vrijednost financiranja:
2014-093070ROStrO-TMD01.10.2015 - 30.09.2019U tijeku873.225,00 Kn

Znanstvena područja:
Biomedicina i zdravstvo

Znanstvena polja:
Dentalna medicina, Kliničke medicinske znanosti, Temeljne medicinske znanosti

Ustanova:
Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet

Suradnici:
Tomislav Badel, Dubravka Knezović Zlatarić, Ivan Alajbeg, Dunja Rogić, Dijana Zadravec, Lea Vuletić, Ana Andabak Rogulj, Maja Sabalić, Ema Vrbanović, Ivana Lapić

Ključne riječi:
temporomandibularni poremećaji, oksidativni stres, opiorfin, orofacijalna bol, ELISA, HPLC MS, slina

Sažetak:
Temporomandibularni poremećaji (TMP) kronični su bolni poremećaji koji zahvaćaju čeljusni zglob, žvačne mišiće i okolna tkiva, s prevalencijom u populaciji od 3,6 do 7%. Patološki supstrat uglavnom izostaje, a uzrok je često nepoznat. Psihološki i mehanički stresni čimbenici mogu doprinijeti nastanku oksidativnog stresa (OS) i rezultirati TMP-om. Cilj je kvantificirati markere OS, totalni antioksidativni kapacitet (TAK) te nedavno izolirani endogeni peptid opiorfin (OP) u slini pacijenata s TMP-om i usporediti ih s kontrolnom skupinom. Kako kronična izloženost stresu može uzrokovati hiperalgeziju koja nastaje kao posljedica odgovora na stres u hipotalamičko-hipofizno-adrenalnoj (HHA) osi, cilj je istražiti ovaj mehanizam uspoređujući OP i markere OS s razinom salivarnog kortizola (SK). Hipoteze: OS ima ulogu u nastanku i održavanju TMP-a, stoga će markeri OS u slini rasti i/ili će se TAK smanjiti; opiorfin utječe na orofacijalne bolne sindrome kao što je TMP i njegove vrijednosti u slini će se razlikovati između bolesnika s TMP-om i kontrole. Poremećena HHA osovina je u podlozi povećanog OS i promjena razina OP u bolesnika s TMP-om. U 50 bolesnika s TMP-om (dijagnosticiranih pomoću kriterija i MRI nalaza) i 50 kontrolnih ispitanika sakupit će se slina. Za određivanje markera OS koristit će se ELISA sa spektrofotometrijom. Razine OP mjerit će se HPLC-MS/MS metodom koju smo sami razvili. Za određivanje SK koristit će se elektrokemiluminiscentna imunokemijska metoda s prethodnom ekstrakcijom. Pacijenti s TMP-om će biti randomizirani u 2 skupine (1:stabilizacijska udlaga + placebo tablete; 2:placebo udlaga + 1g vitamina C). Mjerenja će se ponoviti nakon 3 i 6 mjeseci. Praćenje OP, OS markera i SK tijekom tog razdoblja će, ovisno o promjenama simptoma TMP-a, dodatno rasvijetliti predloženi podliježeći mehanizam. Novi pristup u objašnjavanja neuroendokrinih mehanizama u TMP-u i uporaba sline kao neinvazivno pristupačne dijagnostičke tekućine predstavlja značajan napredak.